Ova divna priča započela je u davna, daleka vremena (kao i sve ostale priče, uostalom), dok smo još u vojarni slušali kako ''nemamo uvjete za rad''. No, to nas (bivši 3.e, našu razrednicu prof. Kolarić - Vukotić i profesorice Galic i Šovagović), nije spriječilo da započnemo i uspješno odradimo međunarodni projekt ''Upoznajmo Kopački rit i Neusiedler See''. Ideju nam je dala prof. Sanja Galic koja je stupila u kontakt sa svojom kolegicom iz Dijecezanske gimnazije u Eisenstadtu. Na pamet im je palo kako bi bilo zanimljivo organizirati projekt i omogućiti mladim ljudima da se upoznaju, razmjene iskustva, sklope nova prijateljstva, i kako to uvijek biva – nešto i nauče. Međutim, nije bilo tako lako nagovorit nas na suradnju, malo smo se nećkali, bi – ne bi, ali kada su nam profesorice spomenule studijsko putovanje u Austriju, odgovor je bio jednoglasan – DA, surađivat ćemo. Iiii, tako je sve započelo.

                Prvo smo se namučili da pronađemo sponzore koji će nam osigurati dovoljno novca da zatvorimo financijski konstrukciju projekta i smireno nastavimo dalje. U tome smo i uspjeli, a svojim donacijama pomogli su nam Županijski savjet mladih OBŽ, grad Osijek i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.  Zatim smo odabrali teme. Proučavali smo gradove Osijek i Eisenstadt, naše gimnazije, PP Kopački rit i NP Neusiedler See, a nešto bolje upoznali smo i ribe, orlove, močvaru, seoski turizam i probleme s minama. Devet mjeseci radili smo. Nekad manje, nekad više. Ponekad smo i zabušavali, ali u konačnici kad je najviše trebalo zbili smo redove, bacili se na prevođenje i izradu prezentacija, pripremili izlaganje i sve one sitnice koje su trebale uljepšati boravak naših dugoočekivanih gostiju iz Austrije. I uspjeli smo!

                18.svibnja evaluacijom projekta oduševili smo ne samo naše goste iz Austrije nego i predstavnike grada, županije, Županijskog savjeta mladih, te predstavnike ''sedme sile'', novinare. Izlaganja su prošla i više nego uspješno, tako da smo se slijedećih dana u potpunosti mogli opustiti i pokazati našim gostima što to sve Slavonija može pružiti. Poveli smo ih na vožnju brodićem po Kopačkom ritu. Obišli smo Vukovar i njegove znamenitosti. Posjetili vinariju u Erdutu. Zabavili smo se i u posjetu Đakovu, ali nekako sam dojma da im se ponajviše svidio upravo – Osijek. Šetnja promenadom, posjet muzeju Slavonije i Baranje, obilazak starog grada Tvrđe, odlazak do glavnog trga, posjet župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, i na kraju kupovina. Što jedan turist može još poželjeti? Osim naravno dobro se zabaviti!?!? Ni po tom pitanju nismo ih razočarali jer smo svako veče organizirali zajednička druženja u, svima nam dobro znanoj, Tvrđi.  Nakon tri vrlo naporna, ali zanimljiva dana morali smo se rastati – bar na kratko jer, uskoro je slijedilo naše PUTOVANJE U AUSTRIJU!!!

                Ni tjedan dana kasnije, ukrcali smo se u autobus. Malo smo lutali po Mađarskoj, vozili se po oštećenim cestama, nadali se da ćemo ugledati živi svijet osim biljaka i napokon smo uspjeli. Stigli smo u Eisenstadt, a potom i u Oberpullendorf gdje smo vrlo srdačno primljeni. Njihova škola – mali raj, što da vam pričam (3 dvorane za tjelesni, po hodnicima računala spojena na internet, dnevni boravak, blagavaonica, laptop i projektor u svakoj učionici), treba to vidjeti i uvjeriti se. Kao i doživjeti sat kemije kod njihovog profesora. I roštiljadu u vinogradu. I posjete Eisenstadtu i glavnom gradu Beču. I obilazak NP Neusiedler see dok kiša lije kao iz kabla i mi svi gazimo po lokvama. I večeru u kineskom restoranu. I večernje izlaske. Eh, da to su bili dani. Ludo i nezaboravno, kažem vam – to treba proživjeti!

                Zato, ako ste zainteresirani, u planu imamo novi projekt – ''Secesijska baština''. Javite se našoj knjižničarki profesorici Sanji Galic ili meni - bit će nam drago!

Do tada, pozdrav od Romane!