2012-10-28 23:11:40

Učimo i kada nismo u školi – izleti povodom Dana škole

Svake školeske godine idemo na izlete povodom Dana škole te smo tako i ove godine odlučili ne prekinuti tu tradiciju koja se pokazala vrlo korisnom za jačanje pozitivnog duha naše škole. Tu srijedu ujutro vrijeme  nam uopće nije išlo na ruku budući da je padala kiša, ali svejedno, hrabro smo krenuli jer smo bili svjesni da zabava ne ovisi samo o vremenu, nego i o tome koliko smo mi spremni učiniti nešto da nam bude zanimljivo. Uostalom, držala nam se i velika doza pozitivizma da će kiša prestati. Osječka Tvrđa bila je mjesto polaska te je svaka generacija učenika krenula svojim putem: prvi razredi krenuli su put Đakova, drugi razredi put Našica, treći su se razredi zaputili u Vukovar, a maturanti su krenuli najdalje – na Jankovac. U nastavku pročitajte dojmove sa svih odredišta:

 

Bila je srijeda ujutro i bilo je poprilično hladno. Došao sam do Tvrđe, a tamo me je već dočekala raspoložena skupina mojih prijatelja iz razreda. Nakon brze prozivke, najprije smo krenuli u Đakovo. Đakovo je mali gradić za koji mnogi misle da nema puno za ponuditi, no to je samo naizgled tako. Ponajprije smo posjetili đakovačku katedralu te već na samom početku shvatili da je riječ o gradiću koji je kulturološki na visokoj razini. Poslije toga nastavili smo svoje upoznavanje s Đakovom te smo posjetili  Državnu ergelu Đakovo, jednu od najstarijih
ergela u Europi, čija je temeljna uloga uzgoj i selekcija izuzetno cijenjenih i vrsnih konja lipicanaca. Nakon Đakova zaputili smo se u Valpovo gdje smo bili u muzeju i  obišli kulu valpovačkog dvorca. Na kraju smo otišli u izletište Emaus gdje smo očekivali najbolji dio izleta, ali se pokazalo suprotno. Kiša je taj dan zaista odlučila pomrsiti konce te nismo mogli igrati nogomet ili bilo što drugo, a u restoranu mnogi od nas nisu mogli jesti zbog gužve pa smo pronalazili različite alternativne načine. Nije bilo loše. Proveli smo dan družeći se izvan školskih klupa, a i mnogi od nas su po prvi puta vidjeli neke znamenitosti.

Milan Vujinić, 1.d

 

10. listopada 2012.,  povodom Dana škole, svi razredi, njihovi razrednici i  ostali profesori naše škole sastali su se na ulazu u Tvrđu. Drugi su razredi dočekali svoj red te su ušli u svoje autobuse i krenuli prema Našicama. Vožnja baš i nije bila naporna budući da smo u Našice stigli nakon 45 minuta vožnje. Izašli smo pred dvorac Pejačević u kojem smo pogledali izložbu fotografija, a zatim i muzejske izloške. Jedan je učenik imao čast zasvirati na klaviru Dore Pejačević. Nakon muzeja obišli smo baroknu crkvu župe svetog Antuna Padovanskog, nakon čega smo dobili slobodnih sat vremena koje smo iskoristili za užinu i zabavu. Nakon toga uslijedila je ponovno kratka vožnja autobusom  prema ergeli sportskih konja na kojoj smo imali priliku gledati konje izbliza i uživati u spretnim akrobacijama. Usprkos lošem vremenu uputili smo se prema Emausu  u kojem smo se nastavili zabavljati s učenicima ostalih generacija. Smatram da ono što ovaj izlet čini Danom škole je međusobno upoznavanje generacija ove škole i osjećaj zajedništva i pripadništva ovoj našoj gimnaziji.

Fran Popić, 2.c

 

Kao i svake godine Dan škole proveli smo na izletu. Treći razredi posjetili su Vukovar koji se svima jako svidio. Vukovar je jedan od najvažnijih podsjetnika na Domovinski rat koji ne smijemo zaboraviti kako se nikada više ne bi ponovio. Poseban dojam ostavili su posjeti vukovarskoj bolnici, Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i Ovčari. Nakon posjeta Vukovaru, druženje smo svi zajedno nastavili u rekreacijskom centru Emaus. Unatoč povremenoj kiši, proveli smo ugodno poslijepodne u prirodi i druženju, igrajući razne sportove, odmarajući i razgovarajući. Druženje je najveći smisao cijeloga izleta i mislim kako bi se ova tradicija trebala nastaviti.

Matea Marijanović, 3.c

 

Da ćemo se dobro zabaviti i na ovogodišnjem školskom izletu, dalo se naslutiti još na samom početku putovanja kada su naši profesori zasvirali gitare i zapjevali u autobusu. Dvosatna vožnja protekla je u raspjevanom i veselom raspoloženju. Na Jankovcu nas je dočekalo hladno i kišovito vrijeme. Unatoč tomu, većina se učenika i profesora zaputila u šetnju starim stazama Jankovca koje vode do jankovačkog slapa, a potom i do grobnice grofa Josipa Jankovića, nekadašnjeg vlasnika ove doline. Planinarska šetnja po skliskom terenu prilično nas je umorila pa smo se uputili u topli planinarski dom na zasluženi grah. Oni odvažniji među nama su se pak sami pobrinuli za ručak tako što su roštiljali u prirodi. Uz suradnju i dogovor i „matematičarski“ ručak mogao je konkurirati onom profesionalnih kuhara restorana planinarskog doma. Nakon ručka nastavili smo druženje i pjesmu uz koje vrijeme kao da je proletjelo. Izlet povodom dana škole uljepšao nam je početak vjerojatno najteže školske godine dosad i poslužio kao mali odmor pred svim ispitima koji nas očekuju narednih mjeseci.

Mirna Repić, 4.d

 


III. gimnazija Osijek