2012-05-30 17:11:21

Hrvatska na Zapad, Zapad na Hrvatsku

Priprema predstave trajala je gotovo četiri mjeseca, a u nastavku možete pročitati moje dojmove nakon sudjelovanja u projektu.

III. gimnazija Osijek je pobjedom na natječaju zaklade Slagalica s planom projekta Slikaj se, Europo zadobila novčana sredstva za ostvarenje projekta. Projekt se realizirao na nekoliko razina pa tako i predstavljanjem hrvatske povezanosti s Europom kroz dramsku predstavu. Predstava pod nazivom Hrvatska na Zapad, Zapad na Hrvatsku okupila je povjesničare pod vodstvom profesora Vedrana Ristića i dramsku grupu pod vodstvom profesorice Dijane Šokčić i profesora Karla Kobaša. Priprema predstave trajala je gotovo četiri mjeseca, a u nastavku možete pročitati moje dojmove nakon sudjelovanja u projektu.

Kada nas je profesor Ristić pozvao na sudjelovanje u projektu u kojem će se prikazati povezanost Europe i Hrvatske kroz povijest, nisam bila sigurna želim li si, pokraj svih školskih obveza, dodati još jednu. No, kada je objasnio da se radi o predstavi, pomislila sam da bi to moglo biti zabavno i da bih napokon mogla sudjelovati u nekoj izvannastavnoj aktivnosti koja nije strogo vezana za učenje. Nisam bila ni svjesna koliko ću zapravo kroz projekt naučiti. Predstavu Hrvatska na Zapad, Zapad na Hrvatsku počeli smo pripremati još krajem siječnja, kada je bilo potrebno osmisliti scene. Bila je to zaista prava suradnja nas učenika s troje naših profesora, nešto što se rijetko iskusi u svakodnevnim, ubičajenim školskim aktivnostima. Nedugo nakon toga sve je bilo spremno za prve probe. Što je datum izvedbe bio bliži, probe su bile sve češće, duže, ali i zabavnije,. Iako su probe oduzimale dosta vremena i često bile naporne, meni su predstavljale odličan bijeg od svakodnevice i odmor nakon napornog školskog dana. Zabave i smijeha ni na jednoj probi nije nedostajalo, a kako i može kada su nam glavni rekviziti mačevi! Tjedan dana prije nastupa gotovo smo svaki dan imali probe koje su postale prilično ozbiljne. Slušajući kritike, savjete i pohvale profesora –mentora bili smo sve spremniji za konačnu izvedbu. Polako je raslo uzbuđenje, a time i trema. Ipak, nismo samo mi glumci bili nestrpljivi zbog predstave - bili su i naši prijatelji, koji su od nas čuli ponešto o predstavi te je to kod njih pobudilo veliku znatiželju. Konačno, došla je i ta srijeda, dan kada je naša predstava dobila publiku. Predstavu smo izveli u tri navrata, za tri generacije učenika naše škole. Bilo nam je poprilično žao jer su maturanti taj dan imali uvježbavanje quadrille pa nisu mogli biti prisutni na našim izvedbama. Prva izvedba bila je najteža jer smo se borili s tremom i strahom od reakcije publike. Nakon uspješnog prvog prikaza te gomilom pozitivnih komentara publike i naših profesora – mentora, malo smo se ohrabrili i s većom dozom samopouzdanja krenuli u nove izvedbe. Slušajući komentare svojih prijatelja o predstavi, bilo mi je zaista drago čuti da su zamijetili kako smo se dobro zabavljali. Mislim da je to najvažnije jer ako se mi dobro osjećamo na pozornici, publika će to osjetiti i preuzeti pozitivnu energiju. Smijeha nije bilo samo na pozornici i u publici, nego i u backstageu. Uistinu je bilo zabavno gledati naša brzinska presvlačenja i traženja rekvizita u izmjenama scena i gotovo mi je žao što to publika nije mogla vidjeti. Oni koji su to mogli vidjeti bili su naši mentori koji su se zabrinuli hoćemo li uspjeti sve izvesti bez većih problema, ali osmijeh na njihovim licima i riječi pohvale i ohrabrenja nakon svake izvedbe govorili su sasvim dovoljno.

U konačnici, četveromjesečni trud rezultirao je odličnom predstavom koja je na humorističan način poučila profesore i učenike III. gimnazije Osijek o povijesnoj svezi Europe i Hrvatske. Bilo je pravo zadovoljstvo sudjelovati u takvom projektu gdje smo na potpuno nov način doživjeli povijest prikazavši je kroz žive slike. Bila je to divna suradnja u kojoj su ojačala stara, a nastala neka nova prijateljstva.

 


III. gimnazija Osijek