preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 8. 10. 2018.

Ukupno: 514280
Danas: 84
Info centar za mlade...

Vijesti

Dnevnik projekta: Zemlja bez granica i ordinacija Uči – nauči III. gimnazije Osijek

I ove je godine u Osijeku održana popularna Zemlja bez granica udruge Breza, a naša je škola opet ostavila svoj trag u svemu tome kroz ordinaciju Uči – nauči koju su pripremili učenici naše škole u suradnji s nekoliko profesora. Bilo je predivno vidjeti masu velikih i malenih na ulicama Tvrđe koja je odisala pjesmom, plesom, glumom i kreativnošću u svakom pogledu. Ovogodišnja tema bili su zubi. U nastavku možete pročitati kako su tekle pripreme i sama realizacija radionice kroz dnevničke zabilješke učenice Viktorije Nađ.

 

Iskreno ne znam kako započeti. Ja sam Viktorija Nađ… Ne, previše hladno… hmm.. Tog dana dobila sam poziv… Opet ne, manjak informacija. Dosjetila sam se, znam kako ću započeti. Evo samo što nisam.  I krećemo:
 
21. kolovoza (utorak)
 
Došla sam kući, raskomotila se i ušla u sobu. Kelvin me je po običaju veselo dočekao pa sam ga uzela u ruke. Približila sam stolicu i sjela za radni stol (kako li to samo profesionalno zvuči). Uzela sam  laptop i pritisnula čarobni gumb. Upalio se za jedno 20 minuta - koja sreća. Prijavila sam se na face. Vidi, vidi… profesor Karlo Kobaš poslao mi je poruku, stvarno me je to zaintrigiralo: Možda počinje dramska ili je obavijest o produljenju praznika, hmm…). Klik, klik i klik. Otvorila sam poruku. Čitala, čitala, čitala i pročitala: Viktorija... vodim u školi projekt koji se tiče Zemlje bez granica koju organizira udruga Breza. Riječ je o projektu te udruge u koji svake godine bude uključena i naša škola. Ovogodišnja tema je: Zubi... Ravnateljica mi je rekla da kontaktiram neke od vas učenika koji biste mogli biti od pomoći pa sam se međuostalim sjetio i tebe. Tema je usmjerena na rad s klincima osnovne škole, a projekt će se realizirati u školi 1. 9. (subota). Mi bismo se našli i nešto osmislili od 28. 8. pa do 31. 8., s tim da ne biste dolazila svaki dan i da bi bilo uglavnom u prijepodnevnim satima. znam da su praznici, ali evo, želiš li nam se priključiti u ovome?. Iznenađena sam! Da, naravno, prihvatit ću. Ipak je teško pronaći nekoga tko bi se odazvao, a meni novo iskustvo  i društvo uvijek dobro dođu. Odgovorila sam: hehe, sviđa mi se ideja,  doći ću... obavijestite me o daljnjim informacijama.  
 
27. kolovoza (ponedjeljak)
 
Ležim u krevetu i mjerim temperaturu. Toplomjer se oglasio. 38°C no, krasno! Okrećem se na bok i uzimam šalicu čaja u ruke. Dok sam pijuckala čaj razmišljala sam o tome kako profesoru javiti da sam bolesna. Da, kako? Obećala sam! Ode druženje - glupa gripa... Kad se temperatura smirila poslala sam mu poruku. Mene gripica zaustaviti neće. 
 
29. kolovoza (srijeda)
 
Napokon mi je bolje. Spremna sam za projekt. Izašla sam iz stana. Putem do autobusne stanice naletjela sam na 100 susjeda. Da, lijepo je čavrljati, ali kad se ima vremena. Ma što sam to čula? Joj, super, opet malo jutarnjeg aerobika. Uh, stigla sam u zadnji čas. Vozim se, dosadno mi je. Zijevam. Napokon stižem na odredišnu stanicu (za 30 min - rekord), izlazim iz busa i pogledam na sat - 20 minuta do 10, nije loše.  Hodam, hodam… do škole. Srižem i ulazim u školu. penjem se stepenicama te se okrećem na desnu stranu kako bih provjerila jesu li spremačice u porti (navika; ne znam objasniti; nevažno). Zabijam se u ulazna vrata predvorja. Naravno, šalim se, premda se to od mene može očekivati. Nalazim se u predvorju. Promatram te se okrećem na lijevu stranu, a tamo ugledam dvije djevojke koje sjede za dežurnim stolom. Približavam im se, probijam led i upitam ih jesu li možda opazile profesora. Simpatične djevojke, žele mi pomoći, no nažalost, ne ide im od ruke jer je jedna iz ekonomske škole, a drugoj profesor ne predaje. To me je uplašilo: možda sam došla u krivo vrijeme? Pozdravljam ih te se uspinjem na prvi kat. Došla sam do zbornice i pokucala. Otvorila sam vrata i ugledala profesore za stolom. Gledam ulijevo, gledam udesno. Ne vidim svog! E, sad sam stvarno zabrinuta, ma sto posto sam došla u krivo vrijeme. Istovremeno zatvaram vrata i pozdravljam profesore. Čujem poznate glasove To, ipak nisam tolika šeprtlja. Bržim hodom pratim poznate glasove, dolazim do tajničinog ureda. Smijem li pokucati? Pokucala sam. Pažljivo otvaram vrata, ugledam tajnicu te ju slabašnim glasom pitam za pomoć. Odgovorila mi je da se profesor nalazi u ravnateljičinu uredu. To me je razveselilo. Polako sam se primaknula vratima - samo hrabro. Ugledala sam ravnateljicu za svojim stolom, a također sam primijetila da s nekime vodi razgovor. Primaknula sam se bliže vratima. Ugledala sam profesora Karla Kobaša i profesoricu Lanu Ključarić. Sigurno sam zakoračila u tu prostoriju. Svi smo se međusobno pozdravili. Ne mogu povjerovati da iskren smiješak i uzvraćen pozdrav mogu obradovati čovjeka. Ravnateljica nam je svima objasnila što očekuje od projekta, a mi smo ju pažljivo slušali. Nakon toga su mi profesori objasnili u kojoj se učionici nalazimo. Odjednom se začuje jako kucanje. Svi smo se automatski okrenuli prema vratima. Nakon ravnateljičinog odobrenja vrata su se otvorila. Plaho je ušla jedna djevojka. Baš mi je poznata, poznam ju – Ivona, djevojka s dežurstva. Drago mi ju je bilo ponovno vidjeti. Krenulo je i završilo upoznavanje. Profesori i nas dvije polako smo krenuli prema učionici, ušli smo i svi smo se ugodno smjestili. Također sam, kako je vrijeme prolazilo, upoznavala nove, zanimljive ljude: Tomislav K., Dominik K., Tomislav M., Dora, Ivona... Kad smo se svi okupili, zajedno s profesorima počeli smo smišljati ideje o daljnjem razvoju projekta. Odlučili smo: za sljedeći put ponijet ćemo bijele majice te ćemo na njima crtati zube, za sljedeći put donijeti bar 3 nacrtana Grica ili Greca, Tomislav K. bit će zubar, a ja ću biti Zubić Vila. 
 
30. kolovoza (četvrtak)
 
Atmosfera u razredu je fenomenalna. Čavrljamo, pravimo majice i crtamo bakterije. Osjećam se prihvaćeno i opušteno. Iznenadila sam se kako su i profesori opušteni. Prvi put u životu nisam doživjela profesore kao profesore, nego kao ljude koje upoznajem. Stvarno smo se svi međusobno jako zbližili. Jednostavno neke stvari u životu treba doživjeti jer teško je to riječima opisati. Dan mi je prošao fenomenalno. Stvarno je istina kad ljudi kažu da uz dobro društvo vrijeme brzo prođe. 
 
31. kolovoza (petak)
 
Ovaj dan ostat će mi u sjećanju. Tog dana dobili smo bubice, odnosno bežične mikrofone. Tomislav K. i ja bili smo presretni. Otišli smo u podrum namjestiti bubice. Kad smo sišli, ugledali smo Ivonu. Bit ce još smijeha! Pozdravila nas je sa smiješkom na licu, a Tomislav je nestrpljivo izvadio bubice iz kutije. Pokušavali smo namjestiti bubice, no nije nam uspijevalo. Odlučili smo otići do školskog dvorišna jer se tamo održavala proba. Kad smo došli, Dominik K. i Tomislav M. pokušali su nam pomoći u našem naumu. Tijekom toga gotovo nas je poklopilo platno projektora koje se srušilo jer je jače zapuhao vjetar – zastrašujuće. Dečki su to ponovno namjestili i sve je opet bilo uredu. Polako su nam se pridružili i profesori. Nakon mukotrpnog naređivanja bubica profesor nas je zamolio da odatnemo još malo s njim vježbati tekstove za nastup. Vani je bilo prevruće pa smo otišli u podrum. Svi smo bili zadovoljni zajedničkim uspijehom. U međuvremenu, djevojke su napravile sjajan posao s majicama. Stvarno su kreativne i bio je to pravi timski rad.
 
1. rujna (subota)
 
Ovo je dan koji smo svi željno iščekivali. Došla sam pred školu i ugledala ravnateljicu kako priča s nekim čovjekom i nekom djevojkom. Uljudno smo se svi pozdravili. Nakon par minuta djevojka i čovjek otišli su svojim putem (Kako li smiješno zvuči ova rečenica; nevažno). Približila sam se ravnateljici. Bilo je jako vruće pa smo odlučile sjesti na klupe koje su se nalazile u hladu. Sjele smo i počele razgovarati – bilo je zaista ugodno razgovarati s njom. Nisam osjećala nelagodu! Uskoro sam saznala od ravnateljice da je došlo do promjene plana: projekt će se održati u dvorištu franjevačkog samostana pri crkvi Sv. Križa. Nakon što smo se svi skupili počeli smo stavljati potrepštine u ravnateljičin auto, trebalo je sve to prebaciti iz škole u novi prostor. Kad je auto bio spreman, krenuli smo. Najgori dio posla bio je ponovno sve izvaditi, namjestiti i pripremiti. U pomoć nam je pritekao i prfesor Ristić koji se dan prije vratio s maturalnog putovanja. Uz dobro zajedništvo i dobru organizaciju sve smo s lakoćom riješili. Sve je bilo spremno i željno smo očekivali prvu dječicu. Prije toga imali smo spašavanje mačka koji je zapeo na stablu te pričvršćenje mojih krila koja smo posudili od prijatelja koji su bili organizatori jedne druge radionice (stvarno smo im zahvalni). Tomislav K. Vrlo brzo se snašao s dječicom. Usuđujem se reći da je dečko stvarno talentiran i da se dobro snalazi u improvizacijama. Što su se više djeca približavala nama, tim je više jačala atmosfera. Bilo je smijeha, plesa, radosti, šale - sve to je razveselilo dječja srdašca. Osjećaj kad nekome širite radost je neopisiv. Taj osjećaj je za mene bio jak, a i vjerujem za sve nas. Svi smo jednako pridonijeli tom projektu. I kad bih netko slučajno pao, zajedno smo ga uzdizali. Što više razmišljam o projektu, to se sve više iznenadim. Bez obzira što smo bili kratki s vremenom i što smo imali problema s tehničke strane, smatram da smo obavili VELIKI POSAO. Bio je to projekt preko kojeg su djeca naučila jako puno u našoj ordinaciji Uči – nauči, ali isto tako, bio je to projekt u kojem smo i mi samo upoznali bolje sami sebe i  jedni druge.
 
            Zahvaljujem svima i ispričavam ako nekoga tijekom pisanja nisam imenovala. Nije namjerno. Važno je da smo kao klapa funkcionirali i da smo kao klapa i uspjeli. Svi imamo veliku ulogu u tome projektu i vjerojatno kad bih netko od nas nedostajao, taj projekt ne bi bio ovakav kakav jest. Zahvaljujem još jednom na ugodnom druženju i na danima koje sam s vama lijepo provela. Hvala vam.
Viktorija Nađ
 


Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Viktorija Nađ   datum: 16. 9. 2012.

Tražilica

e - Dnevnik


Važne informacije

Dragi korisnici internetske stranice III. gimnazije Osijek,

fotografije i videe događanja, obilježavanja, projekte, akcije i aktivnosti u našoj Školi možete pogledati na sljedećim poveznicama:

Facebook III. gimnazije Osijek

Youtube III. gimnazije Osijek

Instagram III. gimnazije Osijek

 



Off topic


Pogledajte, pročitajte!




preskoči na navigaciju