« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Izložba fotografija u učionici informatike - razgovor s profesorom Šerićem
U učionici informatike u našoj školi na zidovima su osvanule fotografije naših učenika. Te fotografije je napravio profesor Šerić koji predaje vjeronauk u našoj školi, pa smo odlučili napraviti intervju s njim.
Kako ste se počeli baviti fotografijom?
-Negdje sredinom osamdesetih moj kum je nabavio odličan fotoaparat. Bila je to minolta, ali zaboravio sam koji model. Dao mi je da je odvagnem u ruci, da pogledam kroz tražilo, da dopola stisnem okidač. I kad sam vidio da u tražilu ima prekrasnih zelenih i crvenih lampica koje se stalno pale i gase, plus neke iglice koje skaču gore-dolje... To je bilo to. Kasnije sam i fotografirao tim aparatom i pritom beskrajno uživao. Na fakultetu sam dobio priliku raditi seriju fotografija koje su bile namijenjene biskupijskoj medioteci. Radio sam s diafilmom. Kad sam vidio svoje fotke projicirane na veliko platno, one neusporedive boje i oštrinu slike – znao sam da je to ljubav bez kraja i konca. Iako nisam nikad imao dovoljno novca da si kupim fotoaparat skuplji od nekog „idiota“, imam priliku raditi sa školskim aparatom koji je vrlo dobar.
Što Vas motivira za fotografiranje?
-Fotografija je za mene prvenstveno dokument. Trenutak vremena materijaliziran u prostoru kao fosil. Svaka fotografija ima svoju vrijednost s tog aspekta. Izbjegavam softverske zahvate. Fotografija koja je naknadno izmanipulirana za mene nema vrijednost. To spada u sferu komercijalnog, a ne dokumentarnog. Ako fotografija nije plod fotografovog pogleda na svijet i njegova umijeća, već nekog programa i freaka koji zna sve kratice na tipkovnici, onda to jako utječe na smisao i bit te fotografije. U tom smislu za mene su najvrijednije fotografije na filmu.
Čuli smo da vodite foto-grupu. Možete li nam nešto reći o tome?
-Ah, u svoje zlatno doba foto-video grupa brojila je 6-7 članova. Ne bez ponosa, mogu reći da ove godine foto-video grupa ima – slovom i brojem – jednog (1) člana. Nije puno, ali čovjeka veseli. S obzirom da od opreme imamo samo fotoaparat, razumljivo je da nije neka gužva. Ipak, još se nije dogodilo da nema zainteresiranih. Imam san: dva, tri nova objektiva; bljeskalica; kamera; laptop i projektor koji pripadaju samo foto-video grupi. E tada bih mogao raditi puno kvalitetnije s učenicima. Mogli bismo gledati filmove, analizirati ih, snimati svoje filmove, učiti kako se radi montaža, obrada zvuka... O fotografiranju da ne govorim. Bilo bi to super. Lijepo je imati san.
Idete li na natjecanja?
-Ne idemo jer su natjecanja za učenike. Budući da na koncu sve moram napraviti ja, u svojoj kući, na svom računalu – natjecanja otpadaju.
Kako ste se odlučili na izložbu u učionici informatike?
-Rečeno mi je da se zidovi školskih hodnika ne smiju bušiti da bi se objesili panoi ili plakati (hameri), pa smo voditeljica i ja razmišljali u koju bi učionicu bilo zgodno postaviti izložbu. Tako je, na prijedlog voditeljice – prof. Lidije Neznanović – izabrana učionica informatike zbog ravnomjerne prirodne rasvjete i dovoljnog prostora na zidovima. I zato što se zaključava. Uglavnom.
Jeste li potrošili puno vremena fotografirajući za izložbu?
-Nisam imao u planu ovakvu izložbu. Jednostavno sam pogledao što sve imam od fotografija i zaključio da je toga previše da bi se samo tako strpalo u jednu izložbu. Morala je biti tematska. Na koncu, odabir je pao na učeničke profile, portrete, na njihova lica. Radni naslov bio je „Face i čvimbe iz Treće gimbe“. Budući da bi, u tim nježnim godinama, nekima to zvučalo uvredljivo, a ne kao šala, naslova izložbe nema. No, da se vratim na pitanje... Učenike sam fotografirao prigodimice, mjesecima, iz godine u godinu. To je stalan proces. Učenike fotografiram u razredu ili izvan škole ako su raspoloženi za to. Ako ne žele, ništa. Zato su učenici nekih razreda češće prisutni na fotografijama, dok nekih drugih uopće nema. K tome, svake se godine u školi neke priredbe ponavljaju, a foto-grupa to bilježi. Zapravo sve se stalno ponavlja, samo se lica mijenjaju, pa je i to bio motiv da ih zabilježim.
Jeste li zadovoljni izložbom?
-Jesam.
Kako su učenici reagirali kad ste ih slikali?
-Kol'ko ljudi tol'ko ćudi.
Kako su reagirali profesori informatike na tu ideju? Sviđa li se njima izložba?
-Rekli su da im ne smeta.
Planirate li još koju izložbu?
-Da.
Sigurni smo da će ih biti još mnoštvo i da će biti uspješne kao i ova, a profesoru Šeriću želimo puno sreće u ostvarenju daljnjih planova.
Dragi korisnici internetske stranice III. gimnazije Osijek,
fotografije i videe događanja, obilježavanja, projekte, akcije i aktivnosti u našoj Školi možete pogledati na sljedećim poveznicama:
Facebook III. gimnazije Osijek
Instagram III. gimnazije Osijek